Zašto i kako da čuvamo vodu?

Manjak čiste vode za ljude, a i prirodu postaje sve veći.

Više od jedne milijarde ljudi nema pristup čistoj i pitkoj vodi, a čak dvije milijarde nemaju adekvatno riješene sanitarije niti imaju struju.

Većina bolesti uzrokovanih vodom, direktno su povezani sa onim što čovjek radi vodi i zemlji. Kada kiša padne na zemljište koje je uvelike modifikovano, sa sobom ispira hemikalije u rijeke, jezera i tako uništava prirodni ekosistem koji održava patogene organizme pod kontrolom. Cvjetanje mora širom svijeta znak je upozorenja da je zemlja bolesna, da su vode bolesne i da ćemo i mi biti bolesni.

Danas u svijetu zbog upotrebe higijenski neispravne vode godišnje oboli preko 500 miliona ljudi, a umre oko 10 miliona.

Najsigurniji način obezbjeđenja higijenski ispravne vode za piće je preko gradskog, odnosno seoskog vodovoda, a gdje to nije moguće, iz objekata za lokalno vodosnabdevanje (bunari, izvori i cisterne).

Kontrolu ispravnosti vode za piće radi Institut za javno zdravstvo RS. U slučaju mikrobiološke ili hemijske neispravnosti vode za piće neophodna je asanacija vodnog objekta i sprovođenje mjera za popravku kvaliteta vode.

Ukoliko voda za piće ne potiče iz vodovoda ili njena ispravnost nije sigurna, preporučuje se:

  • § zaštita izvora vode
  • § održavanje čistoće sudova
  • § prokuvavanje vode

Zaštita izvora

Bunar ili drugi izvor vode treba pokriti.

Treba zabraniti uriniranje i defeciranje u blizini izvora, kao i blizu vodnih tokova.

Životinje držati dalje od izvora.

Održavanje čistoće sudova

Sudove za zahvatanje i čuvanje vode treba redovno prati i održavati u čistom stanju. Vodu treba zahvatati kutlačom ili čašom sa drškom, vodeći računa da ruka ne dodirne vodu. Zabranjeno je piti direktno iz posude u kojoj se voda čuva. Sud se pokriva čistom krpom ili poklopcem.

Prokuhavanje vode

Ukoliko niste sigurni u ispravnost vode, ona se može prokuhati.

Neadekvatno uklanjanje otpadnih materija putem septičkih jama ili nužnika može biti potencijalni izvor zagađenja, tako da se predlažu sledeće mjere zaštite:

  • § Nužnik i septička jama izgrađuju se nizvodno od stambenog objekta (15 do 20 metara) i 20 do 50 metara od objekta za snabdjevanje vodom.
  • § Septičke jame, kao i nužnici, mogu biti vodonepropusne ili propusne.
  • § Daleko je pogodnija gradnja vodonepropusnih jama (grade se od betona i prazne se po punjenju) i nužnika (dvokomorna jama).
  • § U našim uslovima septičke jame i nužnici u velikoj mjeri se grade tako da propuštaju otpadne materije u okolinu, što ugrožava bezbjednost i okoline i stanovništva koje na taj način otklanja otpadne materije.
  • § Potrebno je redovno pražnjenje septičke jame.
Comments for this post are closed.