Zahvatanje podzemne vode

Zahvatanje podzemne vode na prirodnim izvorima

Pri zahvatanju prirodnih izvora i kaptaža mora se držati nekoliko uputa:

•  Izvor se zahvata tamo gdje se voda prvi put pojavila.
•  Kaptaža treba da je propisno građena od čvrstog materijala.
•  Zahvaćena voda prvo ulazi u komoru (kao taložnica) odakle se preko zida preliva u drugu komoru u kojoj je smještena i cijev za odvod viška vode.
•  Da je ulaz u kaptažu u vidu šahta.
•  Ventilaciona cijev je zaštićena gustom mrežom da se onemogući prodor insekata.
•  Vrata na ulazu u komoru moraju biti metalna i obezbjeđena sigurnom bravom.
•  Neposredna okolina kaptaže mora biti obezbjeđena žičanom ogradom i štititi se od ulaska neovlaštenih lica, krupne stoke i divljih životinja.
•  Područje oko kaptaže zaštititi nabijenim slojem gline i eventualno slojem betona, kako bi se izbjeglo zagađivanje kaptaže površinskim vodama.

Zahvatanje podzemne vode pomoću bunara

Kopani bunar

Kopani bunar je najjednostavniji i najčešći tip vodnih objekata uglavnom za individualno vodosnabdijevanje u seoskim uslovima.

Higijenski građeni seoski bunari treba da imaju sljedeće osobine:

• · Da nisu plitki (ne plići od 5 m).
• · Da na uticajnoj zoni bunara nema nikakvih zagađivača.
• · Da su zidovi bunara građeni od čvrstog materijala, kamena vezanog malterom, cigle ili betonskih prstenova.
• · Prostor između spoljašnjeg zida bunara i iskopa zemlje popunjava se slojem gline debljine 0,5 m, a od površine na niže do dubine od 2 m.
• · Nadzemni dio bunara treba graditi do visine od 1 m (vijenac bunara).
• · Okolina bunara treba da se betonira u prečniku od 2 m sa nagibom od bunara ka periferiji zbog efikasnog oticanja vode što dalje od bunara, koja treba da se odvodi u obližnji vodotok.
• · Gornji otvor bunara je najbolje zatvoriti i postaviti mehanički sistem za crpljenje vode, jer se na taj način izbjegava moguća kontaminacija vode.
• · Ako bunar nije riješen na prethodni način, obavezno treba da ima kućicu sa nadstrešnicom.
• · Bunar treba biti zamračen jer UV zrake doprinose razvoju mahovine unutar bunara.

Uslovi za lokaciju bunara:

Bunar se uvijek postavlja uzvodno od zagađenja, na udaljenosti:

• · 20-30 metara od štala i đubrišta,
• · 15 m od stambenih zgrada,
• · 150 m od groblja,
• · 20 m od pojila za stoku,

iako su ove vrijednosti promjenljive zavisno od hidrogeološkog sastava zemljišta.

Pobijeni bunari

Ovaj tip bunara se može izvesti pobijanjem ili bušenjem i služi za zahvatanje manje količine vode.

Izvode se sa cijevi prečnika 25-75 mm, dužine 10 m. Ovi bunari se nazivaju abisinski, a voda se crpi nortonovom crpkom koja se montira direktno na cijev bunara.

Donji dio cijevi je zašiljen tako da se lako utiskuje u teren, a iznad toga cijev je perforirana (izbušena) u dužini od 2 m i više, da bi se voda iz vodonosnog sloja usisavala u cijev pri pumpanju.

Nadzemno cijev je u visini od 1,5 m od nivoa zemlje, a na nju se montira pumpa sa klipom.

Dio oko cijevi se mora popločati i to sa nagibom da onemogući vraćanje vode uz cijev.

Sa epidemiološkog aspekta ovi bunari nisu preporučeni, jer predstavljaju opasnost zbog zahvatanja vode na maloj dubini.

Bušeni bunari

Služe za zahvatanje velike količine vode i sa velikih dubina (nekoliko stotina metara).

Ovim bunarima se dobija kvalitetna voda u izdašnim količinama.

Ako se bušenjem naiđe na vodonosni sloj pod pritiskom kada voda spontano izlazi na površinu to su arteške vode, ako se pak voda penje do određene visine i izvlači se pumpom to su subarteški bunari.

Drenaže i galerije

Drenaže i galerije se primjenjuju u slučajevima male izdašnosti i tankog vodonosnog sloja, u kojem bi primjena vertikalnih bunara bila neracionalna i neefikasna.

Drenažne cijevi mogu biti od raznih materijala prečnika 10-50 cm.

Polažu se na nepropusni sloj, oko njih se formira filtarska obloga u visini vodonosnog sloja na koju se kao zaštita postavlja folija, a zatim nabija glina.

Horizontalni bunari

Izvode se u pjeskovitom i sitnijem šljunkovitom tlu.

Sastoji se od sabirnog bunara i horizontalnih filtarskih cijevi koje su zrakasto položene oko sabirnog bunara.

Filtarske cijevi se mogu postaviti i u dva nivoa (ako je vodonosni sloj deblji i žele se zahvatiti veće količine vode).

Filtarske cijevi su prečnika 150-300 mm i dužine do 100 m.