Kako se distribuira voda?

Zahvatanjem podzemnih voda sa izvorišta ili voda iz vodotoka ili jezera dobija se sirova voda koja se u daljem procesu tretira kako bi se dobila voda za piće. Zahvatanje podzemnih voda najčešće se vrši crpljenjem iz bušenih bunara pomoću bunarskih pumpi koje putem sabirnih cjevovoda dobavljaju sirovu vodu do postrojenja za tretman vode ispod kojih se obično nalaze sabirni rezervoari.

Postrojenje za tretman vode, odnosno tehnologija koja se u njemu primjenjuje projektovano je zavisno od kvaliteta sirove vode tako da se nakon izvršenog tretmana dobije voda u kvalitetu vode za piće. U procesu proizvodnje vode za piće na kraju se uvijek nalazi zakonski obavezna dezinfekcija koja se vrši hlorinacijom vode. Uz postrojenje za tretman vode obično se nalaze i pumpne stanice koje dalje šalju vodu u distribuciju.

Voda za piće se dalje iz postrojenja za tretman vode pumpama potiskuje kroz transportni cjevovod do rezervoara koji se nalaze na nekoj od dominantnih kota. Kapacitet rezervoara je određen u skladu sa potrebama za vodom konzumnog područja kojeg pokriva uzimajući u obzir i količine vode za protivpožarne potrebe.

Voda za piće se iz rezervoara gravitacionim putem dobavlja kroz distributivnu mrežu cjevovoda do krajnjih potrošača. Distributivna mreža prema tipu može biti razgranata, prstenovana i kombinovana. S aspekta sigurnosti snabdijevanja najpovoljnije su prstenaste distributivne mreže.

Ukoliko se neki potrošači ne mogu vodom snabdijevati na ovaj način iz razloga što se nalaze u zonama višim od kote rezervoara onda se za te zone u distributivnoj mreži grade tzv. hidrostanice (pumpne stanice) čija je namjena da povise pritisak vode u mreži kako bi vodu dobili i potrošači u tim tzv. visinskim zonama.

Sa druge strane neke zone potrošača mogu biti priključene direktno na transportne ili potisne cjevovode. Pošto u tim cjevovodima vladaju veliki radni pritisci, onda se u mjestima priključenja ugrađuju odgovarajući regulatori pritiska koji obaraju radni pritisak u mreži na normalne vrijednosti.

Kontrolu kvaliteta vode za piće vrši Institut za javno zdravstvo RS – Banja Luka, a na osnovu uzoraka koji se periodično uzimaju iz distributivne mreže.

I na kraju svaki potrošač mora da ima vodomjer koji je smješten u odgovarajuće vodomjerno okno. Vodomjer mjeri utrošenu vodu u m3 i na bazi utrošene količine vode plaća račun komunalnom preduzeću za isporučenu vodu.